Također, i helikopter osim aviona sve više osvaja zračne visine. Za razliku od aviona njemu nisu potrebna velika i duga uzletišta. Dovoljan je prostor od nekoliko desetaka kvadratnih metara, ili čak i posebno izrađena ravna površina na krovovima kuća ili nebodera. Helikopter može u zraku lebdjeti na jednom mjestu, letjeti u lijevo ili u desno i kretati se manjom brzinom.
Najveća brzina koju helikopter može postići jest oko 470 km/h. A domet oko 600 km. Zato helikopter služi za kraća putovanja, za prenošenje pošte, za prijevoz bolesnika, za spašavanje ljudi (prilikom poplava, brodoloma, nesreća u planini i sl.), za opskrbu hranom i medicinskim preparatima krajeva koji su zbog vremenskih neprilika odsječeni od ostatka svijeta itd.
Coast Guard Helicopter Rescue Demo in HD
Super Helicopters
Helikopteri, opremljeni posebnom aparaturom, tijekom leta istražuju nalazišta rudnih bogatstava, posebno radioaktivnih. U jedan dan mogu istražiti područje za koje bi istraživaču - pješaku trebalo 2 do 3 mjeseca. U velikim gradovima, megapolisima, helikopter služi i kao zračni taksi. Dakle, prevozi putnike na željena odredišta u gradu ili izvan grada. Veliki helikopteri prevoze i do 50 putnika. Danas sve malo veće jahte ili brodovi posjeduju helikopter za prebacivanje uvaženih gostiju sa jahte na kopno.
Old helicopter wrecks - as symbols of poverty
Godine 1907. u Francuskoj je izgrađen prvi helikopter. Bio je vrlo jednostavan i mogao se uzdići tek 2 metra iznad zemlje. Ivan Sarić, čovjek sa naših prostora, izradio je 1918. godine helikopter kojim je desetak sekundi lebdio u zraku. Prvi moderni helikopter konstruirao je 1939. godine Rus Sikorsky, koji se preselio u USA.
Transitional Helicopter Flight Training (1956)
Konvertoplan je nešto između aviona i helikoptera. Uzlijeće i slijeće okomito, kao helikopter, ali je od njega brži i sigurniji. U zraku leti vodoravno. U 20. stoljeću mnoga su se europska djeca igrala s letećim igračkama koje su visoko u zraku održavale plosnate lopatice koje se vrte. Autogiri (giroplan) projektirao je španjolski izumitelj Juan de la Cierva 1923. godine.
Autogir se ne diže uz pomoć krila, nego okretanjem rotornih lopatica. Helikopter se koristi snažnim motorom da okrene rotor, dok se rotor kod autogira pokreće pritiskom zraka, koji nastaje kad se letjelica kreće. Autogir se kreće prema naprijed vrteći lopatice propelera na prednjem dijelu, slično kao i običan mali avion. Autogir može letjeti brzinom do 225 km/h, ali ne može lebdjeti u zraku poput helikoptera. Jedno kratko vrijeme (1930-ih) mnogi su ljudi vjerovali da će autogiri biti nešto poput Fordova Modela T - letjelica za svakoga.
In Volo - Alberto Brugnoni
Zračna luka Otočac, posjeta Francuza sa ultralakim letjelicama 2011-8
Također, i jedrilice su sprave kojima se leti, ali bez motora. Avioni ili specijalna vitla podignu jedrilice u zrak i neko vrijeme povlače za sobom, a zatim oslobode i puste jedrilicu da samostalno leti. Jedrilice lete i dalje potiskivane zračnim strujama. U zraku se mogu održavati više sati i prijeći nekoliko stotina kilometara. Ponekad uzlete i više tisuća metara u vis.
Jedrilica ima jednog ili dva pilota. Jedriličarstvo je vrlo omiljen sport među mladima. Jedrilice pružaju i druge mogućnosti osim rekreativnog letenja a to su prijenos pošte na određena mjesta. U vojne svrhe jedrilica se koristila za prijevoz pješadijskih trupa. Bile su to velike desantne jedrilice. U svaku je znalo stati po desetak vojnika. Jedan avion može vući više jedrilica.
HIPERZVUČNA DASKA
Bespilotna letjelica X - 43A, kojom bi NASA trebala potvrditi pretpostavke i razviti tehnologiju prema kojoj će se konstruirati neka buduća hiperzvučna letjelica s ljudskom posadom i putnicima, dugačka je 3,6 metara, raspona 1,5 metara, a slična je dasci za jahanje na valovima.
Najveća brzina do sada postignuta pomoću klasičnih mlaznih motora, koji koriste zrak iz atmosfere, iznosi oko Mach 3.4. Tu brzinu postigao je američki špijunski zrakoplov SR - 71, poznat i kao "Crna ptica". Da bi dostigli brzine do Mach 10, NASA-ini stručnjaci poslužiti će se screamjet motorima, čije je obilježje da zrak pomoću kojega izgara gorivo ulazi u komoru izgaranja nadzvučnom brzinom.
Za razliku od turbomlaznih motora, gdje lopatice kompresora tlače okolni zrak prema komori izgaranja, kod screamjet motora zrak ulazi kroz uvodnik motora i tlači se zbog same hiperzvučne brzine leta zrakoplova.
Scramjet motori, dakle, nemaju rotirajuće kompresore i turbine. Nedostatak je da takav motor ne može pokrenuti letjelicu iz stanja mirovanja, već iziskuje pomoćni pogon koji će ga ubrzati do hiperzvučnih brzina. Zbog toga bombarder B - 52 ispod desnog krila nosi X - 43 do visine od 7 kilometara, gdje ga ispušta da bi ga pomoćni raketni pogon zatim ubrzao do hiperzvučne brzine i visine od tridesetak kilometara.
Nakon toga aktiviraju se screamjet motori same letjelice i ubrzavaju je do Mach 10 te održavaju postignutu brzinu. Gorivo koje se pri tome koristi jest vodik. Zagrijavanje letjelice pri tolikim brzinama na pojedinim njenim dijelovima iznositi će preko 1 600 C; danas poznati materijali ne mogu duži period izdržavati takva termodinamička naprezanja.
Zvuči i izgleda vrlo složeno. Međutim, prvi probni let već je uspješno obavljen, kao tek prvi korak prema budućnosti hiperzvučnog suborbitalnog putovanja. Neka optimistična predviđanja govore da bi se već za tridesetak godina takvo putovanje moglo i ostvariti.
SURADNJA S PRIRODOM
Danas zrakoplovi za pogon koriste fosilna goriva; kerozin koji se koristi za pokretanje mlaznih motora naftni je derivat. Pretpostavke su da će za 50 godina nestati prirodni izvori nafte te da će se morati prijeći na alternativne izvore energije.
Uz sunčevu energiju koja je besplatna, znanstvenici su pronašli tzv. zapaljive stanice punjene vodikom pod visokim pritiskom kao budući izvor energije za pokretanje zrakoplovnih motora. U početku bi se trebale pojaviti kao pomoćni izvori energije, a zatim i kao primarni izvori energije na budućim zrakoplovima. Takve zapaljive stanice trebale bi biti obnovljive, dovoljno lagane te omogućiti potrebnu snagu. Još jedna njihova velika prednost bit će njihova biorazgradivost.
Novi materijali učinit će buduće zrakoplove lakše i čvršće, krila zrakoplova, koja su tradicionalno kruta, u budućnosti će se moći savijati i mijenjati oblik ovisno o režimu leta, kako bi se dobila maksimalna aerodinamična učinkovitost. Znanstvenici će napokon moći stvoriti krilo aviona koje će izgledom i učinkovitošću nalikovati pticama te tako dostići vrhunac zrakoplovnog inženjerstva. Avion se neće samo nazivati čeličnom pticom, on će to doista i biti.
Super moćni vojni avioni s posadom ili bez nje, divovski putnički zrakoplovi, putovanje hiperzvučnom brzinom i još puno toga očekuje nas u nekom periodu budućnosti zrakoplovstva. Očekuju nas zanimljiva svjedočanstva u vremenu i stvarima koje dolaze.
Prelet jedrilice iz Buševca na Lučko
Mi letimo u nebo!!! ( jedrilica)
Bespilotna letjelica X - 43A, kojom bi NASA trebala potvrditi pretpostavke i razviti tehnologiju prema kojoj će se konstruirati neka buduća hiperzvučna letjelica s ljudskom posadom i putnicima, dugačka je 3,6 metara, raspona 1,5 metara, a slična je dasci za jahanje na valovima.
F104 Supersonic Flight, 8/5/2012
SR - 71 Supersonic Blackbird How to fly the world's fastest plane
Supersonic Flight, Sonic Booms
SUPER POWERFUL us air force Boeing B-52 Bomber Aircraft
TOP 10 Fastest Planes in the World
SURADNJA S PRIRODOM
Danas zrakoplovi za pogon koriste fosilna goriva; kerozin koji se koristi za pokretanje mlaznih motora naftni je derivat. Pretpostavke su da će za 50 godina nestati prirodni izvori nafte te da će se morati prijeći na alternativne izvore energije.
How do jet engines work?
Jet Engine, How it works ?
How a jet engine works
Inside The Titanic (Cabins and Hallways)
Nema komentara:
Objavi komentar