Kad god se neki zrakoplov sruši ili doživi bilo kakvu drugu nesreću, istražitelji kreću u potragu za uzrocima koji su joj prethodili. Do odgovora najčešće stižu uz pomoć dvaju uređaja za snimanje podataka o letu zrakoplova, poznatijih kao "crne kutije".
To se ne viđa svaki dan
Crnu kutiju čine dva uređaja: zapisivač podataka leta (Flight Data Recorder - FDR) te snimač u pilotskoj kabini (Cockpit Voice Recorder - CVR).
Dok FDR bilježi parametre leta, CVR snima sve zvukove i razgovore u pilotskoj kabini. Svaka "crna kutija" košta između 10 000 i 15 000 dolara, a instaliraju se u rep zrakoplova. Tako imaju veće šanse da se ne oštete jer je rep zrakoplova u većini nesreća zadnji na udaru.
Postoje dva objašnjenja naziva "crna kutija". Jedni tvrde da se ovi uređaji tako zovu stoga što su prvi snimači leta bili crne boje, dok drugi misle da se naziv odnosi na njihov pougljenjeni izgled nakon požara do kojih dolazi za vrijeme nesreća.
 |
| Crna kutija |
RAZVOJ CRNIH KUTIJA
Prve crne kutije tek su nešto mlađe od putničkih mlaznjaka. Naime, na samom početku pedesetih godina Velika Britanija je uvela u promet prve putničke avione na mlazni pogon ("Comet") koji su se često rušili, pa je 1953. javnost već postala sumnjičava prema njima. Hitno je trebalo otkriti uzrok nesrećama. Za taj nemoguć zadatak - nije bilo nikakvih tragova, svjedoka ni preživjelih koji bi mogli pomoći ustanovljavanju uzroka nesreće - mobilizirani su zrakoplovni inženjeri diljem svijeta.
Na ideju snimanja razgovora posade zrakoplova na zaštićeni medij koji bi bio u stanju preživjeti nesreću prvi je 1954. godine došao dr. David Warren, kemičar iz melbournskog Aeronautičkog istraživačkog laboratorija. Zaključio je da bi se iz snimke razgovora pilota uoči nesreće moglo dosta saznati o njenom uzroku. Kako australske vlasti i tamošnja zrakoplovna industrija nisu bili zainteresirani za njegovu ideju, Warren je 1957. godine sam izgradio prvu crnu kutiju. Bez obzira na uspješna testiranja, udruga pilota izjavila je da bi to bilo kao da se njih špijunira te da, što se njih tiče, ni jedan zrakoplov u Australiji neće poletjeti dok "Veliki brat sluša"!
Warren je dobio novu priliku 1958. godine kad su Britanci čuli za njegovu napravu. Pozvan je u Veliku Britaniju, a britanske vlasti odlučile su uvesti snimače leta kao obaveznu opremu u civilnim zrakoplovima. Warrenov prototip bio je spreman za serijsku proizvodnju 1962. godine.
KAKO RADE CRNE KUTIJE
Iako većina crnih kutija koje se danas koriste još uvijek snima podatke na magnetske vrpce, devedesetih su u upotrebu ušle memorijske ploče na koje se podatci zapisuju digitalno. Takve crne kutije puno su pouzdanije od svojih magnetofonskih prethodnika jer koriste čipove te nemaju pokretnih dijelova, potrebno je manje održavanja i manja je mogućnost da dođe do puknuća nekih dijelova prilikom nesreća. Zbog prelaska u nove tehnologije, danas se magnetofonske crne kutije više ne proizvode.
Crne kutije su jedan od osnovnih izvora informacija o zbivanjima koja su prethodila avionskim nesrećama. Crna kutija iskorištena je i nakon velike nesreće "Concordea" 2000. godine.
Prvi let s prototipom crne kutije izveden je 15. ožujka 1962. godine. Od tada se serijski ugrađuje u sve zrakoplove. Unatoč crnim kutijama, u 18 % svih nesreća u SAD-u između 1987. i 1996. godine uzrok je ostao nepoznat.
Crna kutija je testirana na:
U skoro svakome komercijalnom zrakoplovu u pilotsku je kabinu ugrađeno nekoliko mikrofona koji hvataju sve razgovore posade, kao i sve druge zvukove različitih prekidača ili udarce. Mikrofona može biti i do četiri, a nalaze se u slušalicama pilota, kopilota i trećeg člana posade (ako postoji), te negdje blizu sredine kabine, a povezani su s CVR-om, crnom kutijom koja snima razgovore u pilotskoj kabini. Većina starih magnetofonskih crnih kutija pohranjuje zadnjih 30 minuta zvukova (vrpca trajanja 30 minuta neprestano se vrti u krug pa novi materijal briše stari), a digitalne i do dva sata (i ovdje novi materijal briše stari).
FDR je crna kutija koja zapisuje operativne podatke leta iz sistema zrakoplova. Različiti senzori razmješteni po zrakoplovu registriraju podatke kao što su ubrzanje, visina, brzina, vanjska temperatura, protok goriva, okomito ubrzanje ili pritisak u pilotskoj kabini. Posebna vrsta senzora bilježi i sve podatke iz motora. Podaci koje senzori skupe sabiru se u jednom uređaju u prednjem dijelu aviona (Flight - Data Acquisition Unit - FDAU) koji se nalazi među drugom elektroničkom opremom ispod pilotske kabine. FDAU je neka vrsta posrednika u procesu bilježenja podataka. Odavde se informacije koje su senzori skupili šalju u crnu kutiju koja zapisuje podatke leta odnosno FDR.
Podaci iz CVR-a, snimača razgovora u pilotskoj kabini, i FDR-a, zapisivača podataka leta, spremaju se na memorijske ploče promjera 4,5 cm i debljine 2,5 cm unutar cilindričnih dodataka crnih kutija, konstruiranih tako da mogu "preživjeti" avionsku nesreću (Crash Survivable Memory Unit - CSMU).
Podaci se tu spremaju u digitalnom obliku, tako da na tih nekoliko centimetara može stati do dva sata zvukova iz pilotske kabine (iz CVR-a) te podataka o 25 sati leta (iz FDR-a).
Zrakoplovni propisi u SAD-u propisuju da se na komercijalnim linijama, ovisno o veličini zrakoplova, mora bilježiti od 11 do 29 parametara. Stare crne kutije mogu bilježiti do 100 parametara, a suvremene više od 700. Svi zrakoplovi proizvedeni u SAD-u morati će nakon 19. kolovoza 2002. godine bilježiti najmanje 88 parametara.
U mnogim zrakoplovnim nesrećama jedini "preživjeli" su cilindrični dodaci od obije crne kutije (CSMU), kako one koja snima podatke, tako i one koja snima u pilotskoj kabini. Uređaj CSMU ima oblik valjka, a učvršćen je na ravnom dijelu crne kutije i konstruiran tako da može podnijeti ekstremne vrućine, užasne sudare i tone pritiska. Zaštićen je sa tri sloja materijala - tankim slojem aluminija oko memorijskih ploča, slojem silicija (koji štiti od visokih temperatura) i oklopom od nehrđajučeg čelika. U starijim magnetofonskim crnim kutijama, CSMU se nalazio unutar pravokutne kutije.
POSLIJE NESREĆE
Iako ih zovu crnim kutijama, one su u stvari žarke narančaste boje. Ta boja, zajedno s reflektivnim trakama kojima su obložene izvana, pomaže istražiteljima u njihovu nalaženju nakon nesreće. Kao dodatak boji i reflektivnim trakama, crne kutije opremljene su i podvodnim odašiljačem, za slučaj da se avion sruši u vodu. Jednom u sekundi tijekom trideset dana odašiljač šalje signal nečujan ljudskom uhu (na frekvenciji od 37,5 kiloherca), ali itekako čujan sonaru. Aktivira se na dodir vode, i u stanju je odašiljati s dubine od 4 300 metara.
Nakon pronalaska crnih kutija, istražitelji iste odnose u laboratorij. Analiza podataka i otkriće uzroka nesreće može potrajati tjednima ili mjesecima, ali i samo nekoliko minuta. U timu eksperata koji ima zadatak interpretirati snimljene podatke i događaje uvijek je predstavnik zrakoplovne kompanije, predstavnik tvrtke koja je proizvela zrakoplov, te stručnjaci iz raznih područja. Namjera svih stručnjaka okupljenih oko analize crne kutije jest spoznati uzroke konkretne nesreće da bi se spriječile buduće.
 |
| Potraga za crnom kutijom |
Na ideju snimanja razgovora posade zrakoplova na zaštićeni medij koji bi bio u stanju preživjeti nesreću prvi je 1954. godine došao dr. David Warren, kemičar iz melbournskog Aeronautičkog istraživačkog laboratorija. Zaključio je da bi se iz snimke razgovora pilota uoči nesreće moglo dosta saznati o njenom uzroku. Kako australske vlasti i tamošnja zrakoplovna industrija nisu bili zainteresirani za njegovu ideju, Warren je 1957. godine sam izgradio prvu crnu kutiju. Bez obzira na uspješna testiranja, udruga pilota izjavila je da bi to bilo kao da se njih špijunira te da, što se njih tiče, ni jedan zrakoplov u Australiji neće poletjeti dok "Veliki brat sluša"!
Pad aviona na most i u rijeku
Warren je dobio novu priliku 1958. godine kad su Britanci čuli za njegovu napravu. Pozvan je u Veliku Britaniju, a britanske vlasti odlučile su uvesti snimače leta kao obaveznu opremu u civilnim zrakoplovima. Warrenov prototip bio je spreman za serijsku proizvodnju 1962. godine.
 |
| Crna kutija nalazi se u repu zrakoplova |
KAKO RADE CRNE KUTIJE
Iako većina crnih kutija koje se danas koriste još uvijek snima podatke na magnetske vrpce, devedesetih su u upotrebu ušle memorijske ploče na koje se podatci zapisuju digitalno. Takve crne kutije puno su pouzdanije od svojih magnetofonskih prethodnika jer koriste čipove te nemaju pokretnih dijelova, potrebno je manje održavanja i manja je mogućnost da dođe do puknuća nekih dijelova prilikom nesreća. Zbog prelaska u nove tehnologije, danas se magnetofonske crne kutije više ne proizvode.
 |
| Crna kutija |
Crne kutije su jedan od osnovnih izvora informacija o zbivanjima koja su prethodila avionskim nesrećama. Crna kutija iskorištena je i nakon velike nesreće "Concordea" 2000. godine.
Prvi let s prototipom crne kutije izveden je 15. ožujka 1962. godine. Od tada se serijski ugrađuje u sve zrakoplove. Unatoč crnim kutijama, u 18 % svih nesreća u SAD-u između 1987. i 1996. godine uzrok je ostao nepoznat.
Crna kutija je testirana na:
- probijanje 230 kg teškim čeličnim šiljkom s visine od 3 m na površini manjoj od 5 kvadratnih milimetara
- pritisak od 1 000 kg po kvadratnom centimetru, u trajanju od pet minuta
- temperaturu od 1 100 C tijekom 30 minuta i 260 C tijekom 10 sati
- 30 dana u morskoj vodi, na dubini od 6 000 metara
- 48 sati uronjena u kerozin, ulje za podmazivanje, hidraulične tekućine, sredstva za ispiranje wc-a i sredstva za gašenje požara
 |
| Crna kutija sa dna mora |
Mid Air Plane Crash New York City United Airlines vs Trans World Airlines Mid Air Crash
 |
| Crna kutija |
Podaci se tu spremaju u digitalnom obliku, tako da na tih nekoliko centimetara može stati do dva sata zvukova iz pilotske kabine (iz CVR-a) te podataka o 25 sati leta (iz FDR-a).
Zrakoplovni propisi u SAD-u propisuju da se na komercijalnim linijama, ovisno o veličini zrakoplova, mora bilježiti od 11 do 29 parametara. Stare crne kutije mogu bilježiti do 100 parametara, a suvremene više od 700. Svi zrakoplovi proizvedeni u SAD-u morati će nakon 19. kolovoza 2002. godine bilježiti najmanje 88 parametara.
 |
| Crna kutija |
 |
| Crna kutija nalazi se u repu zrakoplova |
POSLIJE NESREĆE
Iako ih zovu crnim kutijama, one su u stvari žarke narančaste boje. Ta boja, zajedno s reflektivnim trakama kojima su obložene izvana, pomaže istražiteljima u njihovu nalaženju nakon nesreće. Kao dodatak boji i reflektivnim trakama, crne kutije opremljene su i podvodnim odašiljačem, za slučaj da se avion sruši u vodu. Jednom u sekundi tijekom trideset dana odašiljač šalje signal nečujan ljudskom uhu (na frekvenciji od 37,5 kiloherca), ali itekako čujan sonaru. Aktivira se na dodir vode, i u stanju je odašiljati s dubine od 4 300 metara.
 |
| Airbus srušen u Francuskoj |
Nema komentara:
Objavi komentar