Ljudi žele letjeti sve brže, sve dalje i sve više. Zbog toga, stručnjaci uvijek pronalaze nove i snažnije motore. Tako su počeli graditi avione bez vijka, s mlaznim motorom.

Avion na mlazni pogon

Mlazni motor velikom snagom izbacuje prema stražnjem kraju aviona mlaz plina ili usisanog zraka. Taj je mlaz mnogo snažniji od strujanja zraka što ga proizvodi vijak. Potisak (suprotna sila), koji odgovara snazi od više tisuća konjskih snaga, tjera avion naprijed. Mlažnjaci (avioni s mlaznim pogonom) mogu postići brzinu veću od brzine zvuka. Ali na visinama preko 30 000 metara iznad zemlje (dubine i visine) oni lete teško, jer je tu zrak vrlo razrijeđen. Ipak, mlazni avioni, sve više potiskuju avione s propelerom. Brzina mlaznih motora iskorištena je osobito za vojne avione, lovce i bombardere. U novije vrijeme grade se sve više i putnički avioni s mlaznim pogonom. Prvi je od njih bio britanski avion „Comet“, 1951. godine. 

Comet

Mogao je ponijeti 44 putnika i letjeti brzinom od 800 kilometara na sat. Najveći putnički avion, ruski četveromotorac „Antonov 22“ ili „Antej“, ima mjesta za 720 putnika. 

Antonov 22

Leti prosječnom brzinom od 600 kilometara na sat i penje se do visine od 11 kilometara. Iako su se prvim putničkim mlaznjacima češće događale nesreće, takovi „zračni ekspresi“ postaju sve sigurnije prometno sredstvo za velike udaljenosti. Prvi mlazni avion konstruirao je 1939. godine nijemac Heinkel.
Još su brži raketni avioni. Takvim avionima zrak ne treba jer gorivo sadrži sve potrebne sastojke, pa mogu letjeti vrlo visoko. Razvijaju snagu i do 60 000 konjskih snaga i brzinu do 5 000 i više km/h. Prve raketne avione izradili su Nijemci potkraj drugog svjetskog rata. 

LETHAL V-2 rocket tests and explosions Germany 1940s

Kad avion ne leti, obično je smješten u hangaru, velikom spremištu za avione. Za polijetanje i slijetanje aviona uređena su zračna pristaništa ili aerodromi. Velike aerodrome zovemo zrakoplovne luke.

Najveci aerodromi na svijetu

Neki avioni mogu uzletjeti samo sa zemlje i spuštati se na zemlju, a neki - hidroavioni - uzlijeću s vodene površine i na nju se spuštaju. Ima i takvih aviona koji uzlijeću i sa zemlje i s vode. To su amfibije. Vojni avioni - lovci - uzlijeću i sa "plovećih aerodroma" - nosača aviona (BRODOVI).

Video of USS George Washington en route to South Korea

Nekad su ih u zrak izbacivale posebne sprave, nazvane katapulti. Avioni za slijetanje na snijeg imaju umjesto kola skije. Danas avioni uvlače kola u trup ili u krila da ne smetaju u letu. Avioni mogu letjeti vrlo daleko bez spuštanja. Gorivom se mogu opskrbljivati i za vrijeme leta: gorivo kroz cijev ulijevaju posebni avioni - tankeri. 

F-16 Fighting Falcons Aerial Refueling By KC-135 Tanker Over Hawaii - RIMPAC 2012

Zrakoplovci koji lete na velikim visinama (iznad 5000 m) nose posebne maske s kisikom jer je ondje zrak vrlo rijedak. Na većim visinama (20, 30, 40 i više tisuća metara) mogu letjeti u samo hermetički zatvorenim kabinama. Kabine se griju i u njima se održava normalan sastav i tlak zraka: vanjska površina aviona osigurava se od prevelikog grijanja koje nastaje zbog trenja zraka, itd. Posebni uređaji u pilotovom odijelu trebaju ga sačuvati od velikih promjena u brzini.

Pilotní kabina Boeing 737

Novi tipovi aviona lete na sve većim visinama i sve brže. Izrađuju se i takve letjelice koje se jako razlikuju od dosadašnjih aviona. Čovjek je pri tome prestao oponašati tijelo ptice pa stvara oblike koji nemaju svog uzora u prirodi. Pa nastaju letjelice: koleopter ("okruglokrilac"), koji više sliči  ogromnoj letećoj bačvi, zatim "leteća platforma", uopće bez krila, pa NLO ili "leteći tanjur", koji je ujedno avion, brod i automobil, itd.

NOVO! Najbolji NLO snimak svih vremena! NEW the best UFO